Sloboda biti i raditi ono što jesi ima svoju cijenu ali jesmo li je spremni platiti?

U životu najviše cijenim slobodu i svoj mir i zaista mislim da se tako nešto ne može platiti. Ali za imati slobodu i mir potrebno je imati i hrabrosti ( neki bi rekli čak i ludosti ) a potrebno je i poprilično uložiti truda u svoj rast i razvoj jer mir je stanje uma.

Kad kažem “imati hrabrosti i ludosti” pod time podrazumijevam raditi ono što si naumio bez obzira na “cijenjeno” mišljenje okoline i imati snažnu vjeru i samopouzdanje u svoj naum. 🙂

Postoje različite vrste “slobode” no sada ću prvenstveno govoriti sa stajališta prihvaćanja sebe, ostati dosljedan sam sebi te živjeti svoju istinu.media-share-0-02-04-cda6fbdf39dd299ff69ef3574ceb6ae091951214c161b544a4831fc715684fb2-a989dd02-fc2a-4f0c-8385-40fb2ad68418.jpg

Sloboda izražavanja odijevanjem, sloboda izražavanja pisanjem, sloboda bavljenja poslom, hobijem koji smo odabrali …jednostavno rečeno, sloboda da TI budeš TI i da tvoj život bude tvoj a ne nečije očekivanje ili zamisao kako bi on trebao izgledati.

Svaka “sloboda” koja i malčice odstupa od uobičajenog standarda nailazi na uvijek istu problematiku gdje shvatimo da je izbor kako ćeš živjeti svoj život slobodan ali da će te ipak nečega “koštati” te dolazimo do pitanja: “Jesmo li spremni platiti cijenu?”.

Koliko će me koštati da JA budem JA? 🙂

Možemo napraviti specifikaciju troškova:

  • koštat će te gubitka nekih ljudi iz života
  • koštat će te slušanja različitih mišljenja ( iako ih nisi niti tražio )
  • koštat će te slušanja/čitanja raznih komentara ( koji će pogađati možda više tvoju obitelj pa s time i tebe )
  • koštat će te preuzimanja odgovornosti za svoje postupke
  • koštat će te više mentalne snage negoli fizičke jer privelegija “biti svoj” se oduvijek skupo plaćala.

Sloboda nosi rizike i teško je reći što te točno čeka s okolinom no sigurna sam da jednom kad osjetiš zadovoljstvo, iskustvo slobode, teško ćeš natrag među “normalne” a ako se i vratiš, uvijek ćeš čeznuti za slobodom.

Pod pojmom “sloboda”  u ovom tekstu najviše mislim na slobodu od “robovanja tuđim mišljenjem” jer ta vrsta “robovanja” uzima svaki djelić Vaše slobode.

Što biste radili kada Vas jednostavno ne bi zabrinjavalo mišljenje okoline? Kako biste razmišljali? Što bi izgovarali? Što bi sve pokušali napraviti? Bez obzira na strah od neuspjeha i podsmijeha?

A kada definiramo već standardni izraz “normalno”, što bi on zapravo značio?

On bi za mene značio: u potpunosti se stopiti s masom i živjeti po šabloni ( naučenog i nametnutog ), većinskog načina razmišljanja, kao mali prestravljeni laboratorijski miševi spremni za primanje inekcije tuđeg mišljenja u dupe koji nažalost pokazuju istu reakciju na ubrizgani virus. I da, pokus je obično uspješan! 🙂 Jer ponašanje miševa rezultira očekivanim ponašanjem.

Svi smo ređeni s nekim predispozicijama u čemu bismo mogli biti odlični i to je obično nešto što volimo raditi i u čemu uživamo. Sretni su oni koji ulaze u kategoriju “normalnih” ideja, poslova, zamisli… pa rade i uživaju u poslovima, hobijima ili čemu god da su odabrali i dalje su u “normali”, ali što je s onima koji odstupaju od te kategorije?

Zašto je ljudima tako teško prihvatiti činjenicu da smo svi rođeni različiti i s različitim mogućnostima, predispozicijama, željama, snovima, ambicijama, talentima?

Zašto nam je uopće važno mišljenje tamo nekog sugrađana?

Možete li samo zamisliti taj dosadni svijet u kojem su svi isti?

Da nema ovih koji “iskaču” pa o čemu bi se pričalo na kavama? Životi ovih “normalnih” ne bi imali smisla. 🙂

media-share-0-02-05-a7e0c4803c29fa388c37bf65cdd6106e51995b76aecd959b3500ec835ae4024f-4affbd44-5e4a-4e37-8da4-13aecc2f3e93

Sad sam malčice zločesta, ali moram malo “ubosti” kako bi shvatili bit.

“Bolje da ja iskačem iz prosjeka nego da prosjek iskače iz mene”… kako bi rekao jedan “NEprosječni” Slovenac. Ako me pratite znat ćete koji.

Navesti ću par bitnih stavki za koje smatram da ih je jako važno razmotriti kako bismo došli do temelja slobodnog života te ukoliko uspijete raščistiti sami sa sobom stvari bi mogle postati znatno jednostavnije:


  • PRIHVAĆANJE SEBE – priznati sam sebi tko sam, tko želim biti, što želim postati. Priznati sebi i okolini što mi se sviđa a što ne mogu nikako tolerirati. Zavoljeti samog sebe upravo takvog kakav jesi sa svim svojim “manama i nedostacima”, jer što su to “mane i nedostaci”? Tko Vam je rekao i uvjerio Vas da su mane i nedostaci? Za nekoga je možda baš to Vaš “šarm”, možda čak i prednost. 🙂

  • USVAJANJE ZNANJA – NA OSNOVU ČEGA LJUDI FORMIRAJU MIŠLJENJA- jednom kad usvojite znanje, odnosno novi način razmišljanja, osviještavate se, dobivate “novi pogled na stvar”  i to se više ne mijenja ma što god netko mislio o Vama. Ljudi formiraju svoja mišljenja na osnovu svog odgoja, na osnovu svojih osobina i mogućnosti, godina, obrazovanja, okruženja, religije, pročitanih knjiga i nama dragi moji siguran recept za životnu frustraciju je: STALNO SE POKUŠAVATI UKLOPITI! Ako uzmete sve ove stavke u obzir, shvatit ćete da je to “mission impossible”. 🙂 Dat ću Vam jednostavan primjer kako ja reagiram kada čujem nekakvo mišljenje o sebi ili bilo kome/čemu drugom: prvo “skeniram”/vizualiziram osobu koja je iznijela mišljenje,  od glave do pete ( ponekad ne znam niti o kome se radi – tada je stvar za mene već riješena, dalje se više niti ne trudim- taj netko komentira moj život a ja niti ne znam tko je to uopće – shvaćate li koliko je to apsurdno? 🙂 ), zatim kad shvatim o kome je riječ sve navedeno “izvrtim”, možemo reći da otvaram “dosje” toj osobi i upisujem sve navedeno: tko je, što je, gdje radi, tko su roditelji, postignuća u životu, način na koji vodi život, tko su supružnici (ako imaju)… a tada postavljam sebi pitanje: Da li ti je zaista bitno mišljenje ovakve osobe? Vrlo vrijedan savjet koji svakako predlažem da isprobate, meni funkcionira svaki put. Niti Vas više nerviraju, niti Vam unose nemir u život, jednostavno razumijete da oni tako ne mogu razmišljati i postaju nebitni.

  • USVAJANJE ZNANJA – ZAŠTO IMAMO POTREBU SVIDJETI SE DRUGIMA- od malih nogu nas uče što je u redu a što nije. Za sve “loše” što učiniš (što nije “normalno”) dobit ćeš “po guzi” ili biti u kazni ili to nije pristojno ponašanje za djevojčicu, pravi dječak se tako ne ponaša ili to nije normalno, naša obitelj to nikada tako nije radila, u našem “selu” se to tako ne radi, vidi kako te onaj čovjek gleda itd…itd… itd… Sve to kreće od našeg najranijeg djetinjstva gdje se formiraju naša ponašanja jer nakon pokude roditelja tražimo njihova odobravanja, koja postaju naša “normala” a poslije naša “mišljenja”, koja btw volimo iznositi posebice kada se radi o životima drugih (vrlo jednostavan primjer: ako dijete ima tračavu “mater” ili podrugljivog oca, probajte pogodit kakvo će dijete biti?A poslije osoba. Kad ovaj dio shvatite Vašim mukama s komentarima došao je kraj. 🙂 Dobra stvar je što se sve to da ispraviti ali samo uz trud pojedinca, kada čovjek sam želi promjenu i sam uočava naučene “šablone” koje većinom nikamo ne vode osim u živote “copy-paste”.

  • VAŽNOST USMJERAVANJA ENERGIJE NA KORISNO I PRAKTIČNO-odličan savjet od kojeg možete čak imati i “opipljivu” korist,možda i financijsku, naravno ako to želite! Umjesto da se prepustite mislima i energijom u rasprave s takvim osobama ili u nekakve rasprave u svojoj glavi, jednostavno krenite raditi nešto korisno. Slikajte, fotografirajte, pletite, izrađujte nakit,vježbajte čitajte,pišite ( ja pišem blog 😉 ), gledajte edukativne programe…zaposlite mozak, ruke ili tijelo i fokusirajte se na sebe i svoj rad. Možda izradite nešto korisno, možda za prodaju a možda čak i naučite neku novu vještinu umjesto “mlaćenja prazne slame” kako bi neki rekli. Usmjeravanje energije i fokusa na “svoja posla” zlatno je pravilo slobodne osobe a rezultati su očaravajući! Zamislite samo vrijeme koje je utrošeno u “kokodakanje” vs. vrijeme utrošeno na koristan i praktičan rad, koliko je u napredku osoba br. 2 u odnosu na osobu br. 1? I prestat ćete slušati “kokodakanja”. 🙂

media-share-0-02-05-cf8391a359a07bfe0d741de93c757385fab7b1e781952d654d8c321dd5f131aa-2aef618d-a24f-49c6-96f8-647c2217e9a3

Zamislite, na trenutak, da imate 85 godina… imate obitelj, iskustvo, cijeli život iza sebe…

Što pričate svojim unucima? Tko ste bili? Što ste radili? Što biste im savjetovali? Što da prestanu raditi a što da počnu? Što propuštaju?

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s

Create a free website or blog at WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: